Formentabelle zu „pravare“
Verb
Präsens (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | prauo, pravoque | pravor |
2. Person Singular | pravas | pravare, pravaris |
3. Person Singular | pravat | pravatur |
1. Person Plural | pravamus | pravamur |
2. Person Plural | pravatis | pravamini |
3. Person Plural | pravant | pravantur |
Imperfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravabam | pravabar |
2. Person Singular | pravabas | pravabare, pravabaris |
3. Person Singular | pravabat | pravabatur |
1. Person Plural | pravabamus | pravabamur |
2. Person Plural | pravabatis | pravabamini |
3. Person Plural | pravabant | pravabantur |
Futur I (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravabo | pravabor |
2. Person Singular | pravabis | pravabere, pravaberis |
3. Person Singular | pravabit | pravabitur |
1. Person Plural | pravabimus | pravabimur |
2. Person Plural | pravabitis | pravabimini |
3. Person Plural | pravabunt | pravabuntur |
Perfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravavi | — |
2. Person Singular | pravavisti | — |
3. Person Singular | pravavit | — |
1. Person Plural | pravavimus | — |
2. Person Plural | pravavistis | — |
3. Person Plural | pravare, pravavere, pravaverunt | — |
Plusquamperfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravaveram | — |
2. Person Singular | pravaveras | — |
3. Person Singular | pravaverat | — |
1. Person Plural | pravaveramus | — |
2. Person Plural | pravaveratis | — |
3. Person Plural | pravaverant | — |
Futur II (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravavero | — |
2. Person Singular | pravaris, pravaveris | — |
3. Person Singular | pravaverit | — |
1. Person Plural | pravaverimus | — |
2. Person Plural | pravaveritis | — |
3. Person Plural | pravaverint | — |
Präsens (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravem | praver |
2. Person Singular | prares, praves | pravere, praveris |
3. Person Singular | praret, pravet | pravetur |
1. Person Plural | pravemus | pravemur |
2. Person Plural | pravetis | pravemini |
3. Person Plural | pravent | praventur |
Imperfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravarem | pravarer |
2. Person Singular | pravares | pravarere, pravareris |
3. Person Singular | pravaret | pravaretur |
1. Person Plural | pravaremus | pravaremur |
2. Person Plural | pravaretis | pravaremini |
3. Person Plural | pravarent | pravarentur |
Perfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravaverim | — |
2. Person Singular | pravaris, pravaveris | — |
3. Person Singular | pravaverit | — |
1. Person Plural | pravaverimus | — |
2. Person Plural | pravaveritis | — |
3. Person Plural | pravaverint | — |
Plusquamperfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | pravavissem | — |
2. Person Singular | pravavisses | — |
3. Person Singular | pravavisset | — |
1. Person Plural | pravavissemus | — |
2. Person Plural | pravavissetis | — |
3. Person Plural | pravavissent | — |
Infinitiv | Präsens | Perfekt |
---|
Aktiv | pravare | pravavisse |
Passiv | pravari, pravarier | — |
Imperativ I | Aktiv | Passiv |
---|
2. Person Singular | praua, pravaque | pravare |
3. Person Singular | — | — |
2. Person Plural | pravate | pravamini |
3. Person Plural | — | — |
Imperativ II | Aktiv | Passiv |
---|
2. Person Singular | pravato | pravator |
3. Person Singular | pravato | pravator |
2. Person Plural | pravatote | — |
3. Person Plural | pravanto | pravantor |
PPP | Singular | Plural |
---|
Nominativ | indepravata, indepravatus, pravata, pravatum, pravatus | indepravata, pravata, pravatae, pravati |
Genitiv | pravatae, pravati | pravatarum, pravatorum |
Dativ | pravatae, pravato | pravatis |
Akkusativ | pravatam, pravatum | indepravata, pravata, pravatas, pravatos |
Ablativ | indepravata, pravata, pravato | pravatis |
Vokativ | indepravata, pravata, pravate, pravatum | indepravata, pravata, pravatae, pravati |
PPA | Singular | Plural |
---|
Nominativ | pravans | pravantes, pravantia |
Genitiv | pravantis | pravantium, pravantum |
Dativ | pravanti | pravantibus |
Akkusativ | pravans, pravantem | pravantes, pravantia |
Ablativ | pravante, pravanti | pravantibus |
Vokativ | pravans | pravantes, pravantia |
PFA | Singular | Plural |
---|
Nominativ | pravatura, pravaturum, pravaturus | pravatura, pravaturae, pravaturi |
Genitiv | pravaturae, pravaturi | pravaturarum, pravaturorum |
Dativ | pravaturae, pravaturo | pravaturis |
Akkusativ | pravaturam, pravaturum | pravatura, pravaturas, pravaturos |
Ablativ | pravatura, pravaturo | pravaturis |
Vokativ | pravatura, pravature, pravaturum | pravatura, pravaturae, pravaturi |
Gerundivum | Singular | Plural |
---|
Nominativ | pravanda, pravandum, pravandus | pravanda, pravandae, pravandi |
Genitiv | pravandae, pravandi | pravandarum, pravandorum |
Dativ | pravandae, pravando | pravandis |
Akkusativ | pravandam, pravandum | pravanda, pravandas, pravandos |
Ablativ | pravanda, pravando | pravandis |
Vokativ | pravanda, pravande, pravandum | pravanda, pravandae, pravandi |
152 (239) Formen für „pravare“