Wörterbuch für Latein-Deutsch und Deutsch-Latein

Formentabelle zu "obnuntiare"

Verb

Präsens (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntio	obnuntior
2. Person Singular	obnuntias	obnuntiare, obnuntiaris
3. Person Singular	obnuntiat	obnuntiatur
1. Person Plural	obnuntiamus	obnuntiamur
2. Person Plural	obnuntiatis	obnuntiamini
3. Person Plural	obnuntiant	obnuntiantur

Imperfekt (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiabam	obnuntiabar
2. Person Singular	obnuntiabas	obnuntiabare, obnuntiabaris
3. Person Singular	obnuntiabat	obnuntiabatur
1. Person Plural	obnuntiabamus	obnuntiabamur
2. Person Plural	obnuntiabatis	obnuntiabamini
3. Person Plural	obnuntiabant	obnuntiabantur

Futur I (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiabo	obnuntiabor
2. Person Singular	obnuntiabis	obnuntiabere, obnuntiaberis
3. Person Singular	obnuntiabit	obnuntiabitur
1. Person Plural	obnuntiabimus	obnuntiabimur
2. Person Plural	obnuntiabitis	obnuntiabimini
3. Person Plural	obnuntiabunt	obnuntiabuntur

Perfekt (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiavi	—
2. Person Singular	obnuntiavisti	—
3. Person Singular	obnuntiavit	—
1. Person Plural	obnuntiavimus	—
2. Person Plural	obnuntiavistis	—
3. Person Plural	obnuntiare, obnuntiaverunt, obnuntiavere	—

Plusquamperfekt (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiaveram	—
2. Person Singular	obnuntiaveras	—
3. Person Singular	obnuntiaverat	—
1. Person Plural	obnuntiaveramus	—
2. Person Plural	obnuntiaveratis	—
3. Person Plural	obnuntiaverant	—

Futur II (Indikativ)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiavero	—
2. Person Singular	obnuntiaveris, obnuntiaris	—
3. Person Singular	obnuntiaverit	—
1. Person Plural	obnuntiaverimus	—
2. Person Plural	obnuntiaveritis	—
3. Person Plural	obnuntiaverint	—

Präsens (Konjunktiv)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiem	obnuntier
2. Person Singular	obnunties	obnuntiere, obnuntieris
3. Person Singular	obnuntiet	obnuntietur
1. Person Plural	obnuntiemus	obnuntiemur
2. Person Plural	obnuntietis	obnuntiemini
3. Person Plural	obnuntient	obnuntientur

Imperfekt (Konjunktiv)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiarem	obnuntiarer
2. Person Singular	obnuntiares	obnuntiarere, obnuntiareris
3. Person Singular	obnuntiaret	obnuntiaretur
1. Person Plural	obnuntiaremus	obnuntiaremur
2. Person Plural	obnuntiaretis	obnuntiaremini
3. Person Plural	obnuntiarent	obnuntiarentur

Perfekt (Konjunktiv)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiaverim	—
2. Person Singular	obnuntiaris, obnuntiaveris	—
3. Person Singular	obnuntiaverit	—
1. Person Plural	obnuntiaverimus	—
2. Person Plural	obnuntiaveritis	—
3. Person Plural	obnuntiaverint	—

Plusquamperfekt (Konjunktiv)
	Aktiv	Passiv
1. Person Singular	obnuntiavissem	—
2. Person Singular	obnuntiavisses	—
3. Person Singular	obnuntiasset, obnuntiavisset	—
1. Person Plural	obnuntiavissemus	—
2. Person Plural	obnuntiavissetis	—
3. Person Plural	obnuntiavissent	—

Infinitiv
	Präsens	Perfekt
Aktiv	obnuntiare	obnuntiavisse
Passiv	obnuntiari, obnuntiarier	—

Imperativ I
	Aktiv	Passiv
2. Person Singular	obnuntia	obnuntiare
3. Person Singular	—	—
2. Person Plural	obnuntiate	obnuntiamini
3. Person Plural	—	—

Imperativ II
	Aktiv	Passiv
2. Person Singular	obnuntiato	obnuntiator
3. Person Singular	obnuntiato	obnuntiator
2. Person Plural	obnuntiatote	—
3. Person Plural	obnuntianto	obnuntiantor

PPP
	Singular	Plural
Nominativ	obnuntiatum, obnuntiatus, obnuntiata	obnuntiati, obnuntiata, obnuntiatae
Genitiv	obnuntiati, obnuntiati, obnuntiatae	obnuntiatarum, obnuntiatorum, obnuntiatorum
Dativ	obnuntiato, obnuntiato, obnuntiatae	obnuntiatis
Akkusativ	obnuntiatam, obnuntiatum, obnuntiatum	obnuntiatos, obnuntiatas, obnuntiata
Ablativ	obnuntiata, obnuntiato, obnuntiato	obnuntiatis
Vokativ	obnuntiatum, obnuntiate, obnuntiata	obnuntiati, obnuntiata, obnuntiatae

PPA
	Singular	Plural
Nominativ	obnuntians	obnuntiantes, obnuntiantia
Genitiv	obnuntiantis	obnuntiantium, obnuntiantum
Dativ	obnuntianti	obnuntiantibus
Akkusativ	obnuntians, obnuntiantem	obnuntiantia, obnuntiantes
Ablativ	obnuntiante, obnuntianti	obnuntiantibus
Vokativ	obnuntians	obnuntiantes, obnuntiantia

PFA
	Singular	Plural
Nominativ	obnuntiaturum, obnuntiaturus, obnuntiatura	obnuntiaturi, obnuntiatura, obnuntiaturae
Genitiv	obnuntiaturi, obnuntiaturi, obnuntiaturae	obnuntiaturarum, obnuntiaturorum, obnuntiaturorum
Dativ	obnuntiaturo, obnuntiaturo, obnuntiaturae	obnuntiaturis
Akkusativ	obnuntiaturum, obnuntiaturum, obnuntiaturam	obnuntiaturas, obnuntiatura, obnuntiaturos
Ablativ	obnuntiatura, obnuntiaturo, obnuntiaturo	obnuntiaturis
Vokativ	obnuntiaturum, obnuntiature, obnuntiatura	obnuntiaturi, obnuntiatura, obnuntiaturae

Gerundivum
	Singular	Plural
Nominativ	obnuntiandus, obnuntianda, obnuntiandum	obnuntiandi, obnuntianda, obnuntiandae
Genitiv	obnuntiandi, obnuntiandi, obnuntiandae	obnuntiandorum, obnuntiandorum, obnuntiandarum
Dativ	obnuntiando, obnuntiando, obnuntiandae	obnuntiandis
Akkusativ	obnuntiandum, obnuntiandum, obnuntiandam	obnuntiandas, obnuntianda, obnuntiandos
Ablativ	obnuntianda, obnuntiando, obnuntiando	obnuntiandis
Vokativ	obnuntiandum, obnuntiande, obnuntianda	obnuntiandi, obnuntianda, obnuntiandae

Wortschatz · Textstellen · Datenschutz · Impressum