Formentabelle zu „objectare“
Verb
Imperfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectabam | objectabar |
2. Person Singular | objectabas | objectabare, objectabaris |
3. Person Singular | objectabat | objectabatur |
1. Person Plural | objectabamus | objectabamur |
2. Person Plural | objectabatis | objectabamini |
3. Person Plural | objectabant | objectabantur |
Futur I (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectabo | objectabor |
2. Person Singular | objectabis | objectabere, objectaberis |
3. Person Singular | objectabit | objectabitur |
1. Person Plural | objectabimus | objectabimur |
2. Person Plural | objectabitis | objectabimini |
3. Person Plural | objectabunt | objectabuntur |
Perfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectavi | — |
2. Person Singular | objectavisti | — |
3. Person Singular | obiectavitque, objectavit | — |
1. Person Plural | objectavimus | — |
2. Person Plural | objectavistis | — |
3. Person Plural | objectavere, objectare, objectaverunt | — |
Plusquamperfekt (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectaveram | — |
2. Person Singular | objectaveras | — |
3. Person Singular | objectaverat | — |
1. Person Plural | objectaveramus | — |
2. Person Plural | objectaveratis | — |
3. Person Plural | objectaverant | — |
Futur II (Indikativ) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectavero | — |
2. Person Singular | objectaris, objectaveris | — |
3. Person Singular | objectaverit | — |
1. Person Plural | objectaverimus | — |
2. Person Plural | objectaveritis | — |
3. Person Plural | objectaverint | — |
Präsens (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectem | objecter |
2. Person Singular | objectes | objectere, objecteris |
3. Person Singular | objectet | objectetur |
1. Person Plural | objectemus | objectemur |
2. Person Plural | objectetis | objectemini |
3. Person Plural | objectent | objectentur |
Imperfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectarem | objectarer |
2. Person Singular | objectares | objectarere, objectareris |
3. Person Singular | objectaret, obiectaretque | objectaretur |
1. Person Plural | objectaremus | objectaremur |
2. Person Plural | objectaretis | objectaremini |
3. Person Plural | objectarent | objectarentur |
Perfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectaverim | — |
2. Person Singular | objectaris, objectaveris | — |
3. Person Singular | objectaverit | — |
1. Person Plural | objectaverimus | — |
2. Person Plural | objectaveritis | — |
3. Person Plural | objectaverint | — |
Plusquamperfekt (Konjunktiv) | Aktiv | Passiv |
---|
1. Person Singular | objectavissem | — |
2. Person Singular | objectavisses | — |
3. Person Singular | obiectasset, objectavisset | — |
1. Person Plural | objectavissemus | — |
2. Person Plural | objectavissetis | — |
3. Person Plural | objectavissent | — |
Imperativ I | Aktiv | Passiv |
---|
2. Person Singular | obiecta | objectare |
3. Person Singular | — | — |
2. Person Plural | objectate | objectamini |
3. Person Plural | — | — |
Imperativ II | Aktiv | Passiv |
---|
2. Person Singular | objectato | objectator |
3. Person Singular | objectato | objectator |
2. Person Plural | objectatote | — |
3. Person Plural | objectanto | objectantor |
PPP | Singular | Plural |
---|
Nominativ | objectata, objectatum, objectatus | objectata, objectatae, objectati |
Genitiv | objectatae, objectati | objectatarum, objectatorum |
Dativ | objectatae, objectato | objectatis |
Akkusativ | objectatam, objectatum | objectata, objectatas, objectatos |
Ablativ | objectata, objectato | objectatis |
Vokativ | objectata, objectate, objectatum | objectata, objectatae, objectati |
PFA | Singular | Plural |
---|
Nominativ | objectatura, objectaturum, objectaturus | objectatura, objectaturae, objectaturi |
Genitiv | objectaturae, objectaturi | objectaturarum, objectaturorum |
Dativ | objectaturae, objectaturo | objectaturis |
Akkusativ | objectaturam, objectaturum | objectatura, objectaturas, objectaturos |
Ablativ | objectatura, objectaturo | objectaturis |
Vokativ | objectatura, objectature, objectaturum | objectatura, objectaturae, objectaturi |
Gerundivum | Singular | Plural |
---|
Nominativ | objectanda, objectandum, objectandus | objectanda, objectandae, objectandi |
Genitiv | objectandae, objectandi | objectandarum, objectandorum |
Dativ | objectando, objectandae | objectandis |
Akkusativ | objectandam, objectandum | objectanda, objectandas, objectandos |
Ablativ | objectando, objectanda | objectandis |
Vokativ | objectanda, objectande, objectandum | objectanda, objectandae, objectandi |
152 (233) Formen für „objectare“