Formentabelle zu „cognominatus“
Adjektiv
Positiv | Singular | Plural |
---|
Nominativ | cognominata, cognominatum, cognominatus | cognominatae, cognominati, cognominata |
Genitiv | cognominatae, cognominati | cognominatarum, cognominatorum |
Dativ | cognominatae, cognominato | cognominatis |
Akkusativ | cognominatam, cognominatum | cognominatas, cognominata, cognominatos |
Ablativ | cognominata, cognominato | cognominatis |
Vokativ | cognominata, cognominatum, cognominate | cognominatae, cognominati, cognominata |
Komparativ | Singular | Plural |
---|
Nominativ | — | — |
Genitiv | — | — |
Dativ | — | — |
Akkusativ | — | — |
Ablativ | — | — |
Vokativ | — | — |
Superlativ | Singular | Plural |
---|
Nominativ | — | — |
Genitiv | — | — |
Dativ | — | — |
Akkusativ | — | — |
Ablativ | — | — |
Vokativ | — | — |
Adverb
| Grundform |
---|
Positiv | cognominate |
Komparativ | — |
Superlativ | — |
13 (33) Formen für „cognominatus“